Mama anđela

Želim godinu dana nakon pobačaja da mogu reći da sam prevladavala tugu koju je prouzročila, ali bih lagala. Ali bih također lagala da nisam priznala da me pobačaj poučava mnogim lekcijama koje doprinose rastu i mudrosti koje sam polako stekla ove godine.  Dok je pobačaj bio nesretni i bolni događaj koji sam ikada doživila, ona je također bila koračni korak ka povećanoj vjeri, zahvalnosti, snazi ​​i drugim pozitivnim dobicima. Sjećam se svake emocije, svake misli, pa čak i tjelesne boli koju sam osjetila u prsima dok me srce boljelo. Sjećam se reakcije mog muža dok je ležao u krevetu dok je sakrivao suze od mene. Zatim, mnogi tjedni koji su uslijedili bili su najteži od svih. Možda ne razumijem zašto se sve to dogodilo, ali kad sam stavila bol na stranu, mogu vidjeti lijepe dijelove kratke trudnoće koju sam imala. Sjećam se snažne radosti mog mu...

Gdje su tate beba anđela? Mnogo mama koje su izgubile svoje bebe ispričaju svoju priču i pišu o svojim osjećajima, ali gotovo nitko nikada ne piše o očevima beba anđela. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da su i oni izgubili svoje dugo očekivano dijete. Moj dečko (sadašnji suprug) i ja smo prije godinu i pol izgubili svoju bebu. Moj suprug bio je moja stijena. Hrabro je skrivao bol da meni ne bude još teže. Tješio me iako je i njemu jednako trebala utjeha. Vodio me na sladoled nakog pregleda, sa malim osmijehom punog tuge samo da meni bude lakše, brisao moje suze iako je htio vrištati i plakati, ali nije. On je taj koji je trebao našoj obitelji javiti da bebe više nema, jer ja nisam imala snage za to,a on kao je, nije, ali je to učinio zbog mene. Kako mu je teško bilo dok sam ja bila na kiretaži sama bez ikoga, a on se vozikao po gradu sa mobitelom u ruci, čekajući moj...

Danas bi htijela reći par rečenica koje ljudi dan danas meni govore kao moju utjehu. Iako nije neka utjeha. - "Imat ćeš drugu bebu " Vjerojatno je jedna od najgorih rečenica koje sam čula, druge bebe neće zamijeniti anđela kojeg sam izgubila. - "Barem se dogodilo rano." Koliko god rano il kasno se dogodilo, majčino srce će boljeti. To razumimo samo mi koji smo prošli kroz tu bol. - "Mlada si, možeš pokušati ponovno." Koliko god žena bila mlada bol je tu i želja za bebom je tu. *Htjela bih da ljudi znaju da ako dobiješ drugu bebu nakon pobačaja, to ne znači da je tvoja bol nestala. Jedno dijete ne može zamijeniti drugo. Ljudi bi trebali naučiti ne govoriti takve stvari. Umjesto toga, trebali bi samo ponuditi rame za plakanje i uho za slušanje.                      ...

Boook žene, majke, kraljice..... Iskreno da kažem jako se loše nosim sa svom ovom situacijom. Ovo je skroz nova situacija oko mene i u mojoj obitelji. Uvik mi je bilo milo i žao žena koje su izgubile bebu, i uvik sam govorila "nedaj Bože nikome, pa ni najgorem neprijatelju" i to dan danas uvik govorim ali sad znam malo više o tome nego prije i znam kako je teško. Možda je to ružno čuti ali bježim od trudnica, jednostavno je to jače od mene. Uvik sam pričala sa trudnicama, mazila ih po stomaku (ako im to nebi smetalo, naravno ) ali sada jednostavno nemam snage za to, duša me zaboli, oči mi se napune suza čim vidim trudnicu. I nije mi niti malo lako što se toga tiće s tim da je dosta žena oko mene trudno, da se razumimo ne želim ja njima ništa loše, dapaće želim im sve najbolje i svu  sriću ovog svita. Ima dana kad mi ni najbolji psihijatar nemože pomoći, depresija, histerićni plač... neznam da li je to možda zbog antybabay pilula (zbog zdrastvenih problema ih pijem) pa s...

Nakon šta su svi oko mene saznali za gubitak djeteta svi su bili uz mene, slali mi poruke da nisam sama da su svi uz mene .. ( i jesu bili svi uz mene 3 dana ). Dok sam bila trudna svi su me zvali amo vamo amo tamo, dođi se družit... A nakon gubitka te iste osobe neznaju ni poslat poruku ni kako si, a kamoli da bi se družio sa tobom. Ne kažem ja da triba neko visit nad menon od 0 do 24, ali misečno jedanput poslat barem poruku kako si, ne bi ti ruka otpala. Za iste te osobe sam ja uvik bila uz njih, ali uvik tako bude. "budi dobar, izist ćeš govno" i onda kažu zašto si se prominila, nisam, samo se ponašam isto kao i ti prema meni. Rečenicu koju sam mrzila i još je mrzim "mlada si ti još imat ćeš ti još dijece" to dan danas ne mogu čut. Ali isto uz sve to imam muža koji če me uvijek poslušati i obrisati svaku suzu na mom licu. I od puno prija ostale su samo 3 koje me saslušaju. I na tome ću im uvik bit zahvalna. Lakše je kad s nekim podijeliš svoje osjećaje ...

Naravno, odma sam trebala skupljati nalaze za kiretažu jer je beba bila 2tjedna mrtva u men, da ne dobijem sepsu. Jako loše organizirano to, umisto da budemo doma i pokušavamo prebrodit to sve ja sam po cile dane letala od bolnice do bolnice rješavajući sve za kiretažu. Krv su mi vadili 3 puta, na 2 različita mijesta, u 2 različita grada (za mene kojoj je teško naći venu to je bio stresan i bolan proces) nakon toga sam se trebala narucit kod anesteziologa na pregled (da me mogu uspavati tokom kiretaze) u 3 bolnicu, nakon toga sam trebala ići u rodilište naručit se za kiretažu, znači 4 bolnica. Kad sam došla za naručit se rekli su mi da mi neko u bolnici treba napravit pregled odma mi je mučno bilo jer je čekaona bila puna trudnica i svugdi su se čuli otkucaji srca. Nakon 1h čekanja ispraznila se čekaona ostale smo ja i jedna trudnica koja je čekala određenog doktora, nakon 10min više nisam mogla izdžat počela sam plakat i skričat da li mene iko misli pregledat u ovoj bolnici i da ču...

Došao je i taj dan kad sam trebala ići na redovnu kontolu. Samo da kažem da sam tjedan dana unazad osječala da nešto nije uredu sa bebom ali su mi svi govorili da je to nervoza zbog pregleda. Opet smo ja i dečko skupa otišli na pregled i bio je dogovor da uđe sa mnom da i on čuje otkucaje srca. Ušli smo u čekaonicu i bilo je punoo trudnica možda oko 8, i dok smo čekali red smijali smo se bili sretni i jedva čekali novu sliku. Kad me prozvalo rekla sam dečku da želim sama ući da se ne ljuti (koda sam osječala još jače da nešto nije uredu) Pripremila sam se za pregled i sjela na stolicu. Doktorica je normalno pričala sa mnm dok joj se u jednom momentu nije promijenio izraz lica, odma sam znala o čemu se radi i nekako se suzdržala da ne zaplačem. Davala mi je puste uputnice pričala šta sve moram sve sam to zaboravila odma samo sam htijela izaći vanka.Onda sam morala stat u sestre da mi udre pečate za te uputnice, ali ona je pričala na mob bar 5min. I više nisam mogla izdržat bilo mi ...