Gdje su tate beba anđela?
Mnogo mama koje su izgubile svoje bebe ispričaju svoju priču i pišu o svojim osjećajima, ali gotovo nitko nikada ne piše o očevima beba anđela. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da su i oni izgubili svoje dugo očekivano dijete.
Moj dečko (sadašnji suprug) i ja smo prije godinu i pol izgubili svoju bebu. Moj suprug bio je moja stijena. Hrabro je skrivao bol da meni ne bude još teže. Tješio me iako je i njemu jednako trebala utjeha.
Vodio me na sladoled nakog pregleda, sa malim osmijehom punog tuge samo da meni bude lakše, brisao moje suze iako je htio vrištati i plakati, ali nije.
On je taj koji je trebao našoj obitelji javiti da bebe više nema, jer ja nisam imala snage za to,a on kao je, nije, ali je to učinio zbog mene.
Kako mu je teško bilo dok sam ja bila na kiretaži sama bez ikoga, a on se vozikao po gradu sa mobitelom u ruci, čekajući moju poruku, reka je da su mu to bili najduži sati u životu.
Oni skrivaju suze kad im je teško da za nas žene budu jaki i hrabri. Ali i oni su ljudi od krvi i mesa.
Oni su posebni očevi. Oni su najhrabriji očevi na svijetu i trebamo im se diviti jer izabrani su za posebna djela. Od tada smo postali još jači i još sigurniji u svoju ljubav koju smo nakon 7godina veze napokon okrunili brakom, od tada je ljubav jos veča.
Ovaj postom želim posvetiti svom suprugu i zahvalit mu se što je bio uz mene i na kraju ostao uz mene nakon ovih teških godinu ipo dana punom boli, suza ali i smijeha.
Njegove riječi koje mi izgovara svaki put kad me uhvati depresija su "Ljubavi bit će sve uredu, valjda će i nama sreća pokucati na vrata" Hvala ti ljubavi na svemu.
Mama anđela B
Primjedbe
Objavi komentar