Boook žene, majke, kraljice.....
Iskreno da kažem jako se loše nosim sa svom ovom situacijom. Ovo je skroz nova situacija oko mene i u mojoj obitelji.
Uvik mi je bilo milo i žao žena koje su izgubile bebu, i uvik sam govorila "nedaj Bože nikome, pa ni najgorem neprijatelju" i to dan danas uvik govorim ali sad znam malo više o tome nego prije i znam kako je teško.
Možda je to ružno čuti ali bježim od trudnica, jednostavno je to jače od mene.
Uvik sam pričala sa trudnicama, mazila ih po stomaku (ako im to nebi smetalo, naravno ) ali sada jednostavno nemam snage za to, duša me zaboli, oči mi se napune suza čim vidim trudnicu. I nije mi niti malo lako što se toga tiće s tim da je dosta žena oko mene trudno, da se razumimo ne želim ja njima ništa loše, dapaće želim im sve najbolje i svu sriću ovog svita.
Ima dana kad mi ni najbolji psihijatar nemože pomoći, depresija, histerićni plač... neznam da li je to možda zbog antybabay pilula (zbog zdrastvenih problema ih pijem) pa su mi hormoni podivljali il bi i inaće tako bilo, ali imam osjećaj koda ću umrit, koda će mi srce iskočit.
Najviše mi pomaže pisanje prije na mom instagramu profilu a sada na blogu, zato sam i otvorila ovaj blog da meni bude lakše i da pomognem sebi a i drugim ženama, mama... kad sam saznala da sam izgubila bebu nigdi nisam na ovakvi sadržaj naišla , i nadam se da ću pomoći nekome...
Pomaže mi i još da kraj slike od ultrazvuka upalim svijeću i pomolim se sv.Riti.
Mama anđela B👶❤
Iskreno da kažem jako se loše nosim sa svom ovom situacijom. Ovo je skroz nova situacija oko mene i u mojoj obitelji.
Uvik mi je bilo milo i žao žena koje su izgubile bebu, i uvik sam govorila "nedaj Bože nikome, pa ni najgorem neprijatelju" i to dan danas uvik govorim ali sad znam malo više o tome nego prije i znam kako je teško.
Možda je to ružno čuti ali bježim od trudnica, jednostavno je to jače od mene.
Uvik sam pričala sa trudnicama, mazila ih po stomaku (ako im to nebi smetalo, naravno ) ali sada jednostavno nemam snage za to, duša me zaboli, oči mi se napune suza čim vidim trudnicu. I nije mi niti malo lako što se toga tiće s tim da je dosta žena oko mene trudno, da se razumimo ne želim ja njima ništa loše, dapaće želim im sve najbolje i svu sriću ovog svita.
Ima dana kad mi ni najbolji psihijatar nemože pomoći, depresija, histerićni plač... neznam da li je to možda zbog antybabay pilula (zbog zdrastvenih problema ih pijem) pa su mi hormoni podivljali il bi i inaće tako bilo, ali imam osjećaj koda ću umrit, koda će mi srce iskočit.
Najviše mi pomaže pisanje prije na mom instagramu profilu a sada na blogu, zato sam i otvorila ovaj blog da meni bude lakše i da pomognem sebi a i drugim ženama, mama... kad sam saznala da sam izgubila bebu nigdi nisam na ovakvi sadržaj naišla , i nadam se da ću pomoći nekome...
Pomaže mi i još da kraj slike od ultrazvuka upalim svijeću i pomolim se sv.Riti.
Primjedbe
Objavi komentar