Ne znam kako započeti ovaj post.
Ja i moj dečko, sadašnji muž bili smo u vezi oko 6ipo godina, živjeli smo skupa možda oko 3god.
Odlučili smo se za veliki korak u našem životu, dugo smo razmišljali o tome, brak, dijeca i sve što ide s tim.
Svjesno smo išli na trudnoću i razmišljali o vjenčanju, nakon 4 mjeseca DUGAAAA 4 mjeseca napokon se pojavio i taj + na testu. Sreća do neba, nitko sretniji od nas.
Nismo htijeli nikome reći dok ne odem na prvi pregled i vidimo da li je sve uredu, ali jednostavno nismo mogli izdržat.
Naručila sam se na prvi pregled i sa velikim strahom i očiju punih suza otišla sam na prvi pregled.
Sa bebom je sve bilo uredu i srčeko je jako kucalo, taj zvuk mi nikad neće izaći iz glave.
Ali otkrli su mi da imam 2 velike ciste na lijevom jajniku koja su zajedno iznosila 10cm, ali kako kažu ne škode ništa bebi, dapaće trudnoća je lijek cistama i trebale bi puknuti na porodu. Odma sam pitaala da li trebam piti neke tablete za čuvanje trudoće, zbog cista, nije mi ništa htijela dati osim vitamina.
Prva slika sa ultrazvuka s otkucajem srca, gledala sam je dan noč, iako se doslovno ništa ne vidi osim male točkice (ovo desno crno su ciste, a ova lijeva mala točkica u crnom krugu je moja beba).
Nakon pregleda sam još više bila sritnija i govorila na sav glas da sam trudna, da vide našu sreću.
Tokom trudnoće nisam imala neke jače mučnine, samo sam bila umorna i spavala sam po cile dane. Muka bi me uvatila samo kad bi pojela nešto što mi jednostavno nije pasalo (pašteta,riba..)
Nakon 3,4 tjedna vidjela sam krv na gačicama, nije bilo puno ali svejedno sam htijela otić na hitnu i uvjerit se da je sve uredu sa bebom. Taman smo spremali večeru vanka je bilo neko ružno vrijeme, kiša. Sa suzama u očima rekla sam dečku da moramo na hitnu, bio je cili u panici i govori samo se nemoj sekirat sve će bit uredu, nemoj plakat, i ko lud trča o kući gore dole tražeći ključeve od auta i novčanik.
Došli smo na hitnu u Splitsko rodilište i imala tako neugodno iskustvo, pokucali smo na vrata i otvoria nam je glavna sestra i pitala u čemu je problem zašto smo došli, ja od straha nisam mogla govorit pa je dečko rekao da sam prokrvarila i da sam trudna negdi oko 9 tjedana , na šta je ona nama rekla "eeee iii šta ćemo sada" iskreno neznam ni kako sam ja ostala smirena a ni kako je moj dečko ostao smiren. I aj nakon šta sam je pitala da li me misle pogledati ili ne rekla nam je da pričekamo.
Ušla sam sa takvim strahom u ordinaciju skinila se i sjela na stolicu,dolazi mlada doktorica , nježna, ljubazna, ma sve pohvale. I obavlja regled, s bebom je sve bilo uredu i mislila se oče li mi dat tablete za čuvanje trudnoće (nazvala je doktora i doktor je potvrdio da mi da 1x12h) smireno sam otišla kuči, sa olakšanjem.
B👶❤
Ja i moj dečko, sadašnji muž bili smo u vezi oko 6ipo godina, živjeli smo skupa možda oko 3god.
Odlučili smo se za veliki korak u našem životu, dugo smo razmišljali o tome, brak, dijeca i sve što ide s tim.
Svjesno smo išli na trudnoću i razmišljali o vjenčanju, nakon 4 mjeseca DUGAAAA 4 mjeseca napokon se pojavio i taj + na testu. Sreća do neba, nitko sretniji od nas.
Naručila sam se na prvi pregled i sa velikim strahom i očiju punih suza otišla sam na prvi pregled.
Sa bebom je sve bilo uredu i srčeko je jako kucalo, taj zvuk mi nikad neće izaći iz glave.
Ali otkrli su mi da imam 2 velike ciste na lijevom jajniku koja su zajedno iznosila 10cm, ali kako kažu ne škode ništa bebi, dapaće trudnoća je lijek cistama i trebale bi puknuti na porodu. Odma sam pitaala da li trebam piti neke tablete za čuvanje trudoće, zbog cista, nije mi ništa htijela dati osim vitamina.
Prva slika sa ultrazvuka s otkucajem srca, gledala sam je dan noč, iako se doslovno ništa ne vidi osim male točkice (ovo desno crno su ciste, a ova lijeva mala točkica u crnom krugu je moja beba).
Nakon pregleda sam još više bila sritnija i govorila na sav glas da sam trudna, da vide našu sreću.
Tokom trudnoće nisam imala neke jače mučnine, samo sam bila umorna i spavala sam po cile dane. Muka bi me uvatila samo kad bi pojela nešto što mi jednostavno nije pasalo (pašteta,riba..)
Nakon 3,4 tjedna vidjela sam krv na gačicama, nije bilo puno ali svejedno sam htijela otić na hitnu i uvjerit se da je sve uredu sa bebom. Taman smo spremali večeru vanka je bilo neko ružno vrijeme, kiša. Sa suzama u očima rekla sam dečku da moramo na hitnu, bio je cili u panici i govori samo se nemoj sekirat sve će bit uredu, nemoj plakat, i ko lud trča o kući gore dole tražeći ključeve od auta i novčanik.
Došli smo na hitnu u Splitsko rodilište i imala tako neugodno iskustvo, pokucali smo na vrata i otvoria nam je glavna sestra i pitala u čemu je problem zašto smo došli, ja od straha nisam mogla govorit pa je dečko rekao da sam prokrvarila i da sam trudna negdi oko 9 tjedana , na šta je ona nama rekla "eeee iii šta ćemo sada" iskreno neznam ni kako sam ja ostala smirena a ni kako je moj dečko ostao smiren. I aj nakon šta sam je pitala da li me misle pogledati ili ne rekla nam je da pričekamo.
Ušla sam sa takvim strahom u ordinaciju skinila se i sjela na stolicu,dolazi mlada doktorica , nježna, ljubazna, ma sve pohvale. I obavlja regled, s bebom je sve bilo uredu i mislila se oče li mi dat tablete za čuvanje trudnoće (nazvala je doktora i doktor je potvrdio da mi da 1x12h) smireno sam otišla kuči, sa olakšanjem.
B👶❤
Primjedbe
Objavi komentar